razglednica iz katara

Samo još nekoliko posljednjih priprema i avion je spreman za polijetanje.Nakon proucene putne dove koja se cula na razglasu, avion se otisnuo u plave nebeske visine ka dalekoj pustinjskoj zemlji - Katar. Nakon hladne i maglovite Evrope docekuju nas topli januarski dani koji dosežu temperaturu cak do 25 oC. Sletjeli smo u glavni grad Doha. Na samom aerodromu ugledah policajke odjevene po islamskim propisima što me prijatno iznenadilo. Katar spada u jednu od zemalja zaljeva i nalazi se na poluostrvu Katar u Perzijskom zaljevu. Kao Sultanat Katar je vezan ugovorom sa Velikom Britanijom, ali 1971. stice svoju nezavisnost. Katarom vlada porodica El Thani na celu sa šeikom Hamedom bin Halifom el-Thani koji ujedno vrši dužnost emira i premijera ove države. Važno je spomenuti da su Doha i Sarajevo dva pobratimljena grada.

Pronalaskom nafte 1939. godine Katar dobiva veliki doprinos i stice visoki standard življenja. Katar je danas jedan od glavnih izvoznika nafte na svjetsko tržište. Pored eksploatacije nafte razvijeno je ribarstvo i obrada bisera. Posljednjih godina vlada nastoji razviti turizam, premda, je to još uvijek zatvorena zemlja. Slicno kao i u Saudijskoj Arabiji, Katar se drži šerijatskog zakona stoga i nije cudo ako naidete na otvorene radnje tokom nekih od namaza. Širom grada iz mnogobrojnih džamija cuju se ezani, jer je poziv na namaz prioritetan u tom gradu. Šesnaest kilometara od centra grada nalazi se Katarski univerzitet osnovan 1977. koji se sastoji od sedam fakulteta. Tu su internati odvojeni posebno za muškarce i žene, sva nastava i predavanja su odvojena. Katarska vlada, prošle godine dala je stipedije i bošnjackim studentima. U centru grada takoder se nalazi centar za izucavanje jezika u kojem se samo ženama pruža mogucnost ucenja arapskog, francuskog i engleskog jezika gdje predaju profesorice iz tih zemalja. Veliki ukras grada cine tradicionalni sukovi (pijace) koji nude šaroliki izbor, a car kupovini daje cjenkanje. Prolazeci gradom covjek ne može a da se ne divi velikim modernim gradevinama koje su ukusno povezane sa tradicionalnim stilom. Veliki zidovi koji okružuju vecinu kuca imaju smisao ocuvanja svoje privatnosti i sigurnosti. Šetajuci gradom stekla sam dojam kao da se tamo nikome ne žuri, nema trke i vike. Tamo život pocinje nakon sabaha i traje sve do podne namaza kada ljudi imaju svoje vrijeme za odmor. Nakon toga živost se opet vraca na ulice pa sve do kasno u noc, inace tokom mjeseca ramazana vecina prodavnica je zatvorena tako da život pocinje u nocnim satima. Iako su imucnijim ženama obezbjedeni vozaci, na ulicama Dohe mogu se vidjeti žene pod nikabom za volanom, za razliku od Saudijske Arabije. Mogucnost miješanja muškaraca i žena je minimalna, jer im je pruženo sve da se ona izbjegnu. Na svim javnim mjestima nailazimo na velike natpise koji pojašnjavaju da je to samo za muškarce ili samo za žene ili samo za familije! Ženama su takoder dostupni saloni za uljepšavanje i odvojene plaže. Šetajuci ulicama grada osjecala sam sigurnost i nije me bilo strah da ce neko prigovoriti nacinu mog islamskog odijevanja. Doha ce mi ostati duboko u sjecanju kao grad sunca, topline, sabura i ljepote.